Skip to content
U razgovoru s jednom mamom nedavno došla sam do zaključka.
Priča ide ovako.
Mama ima autističnog dječaka od 5 godina. Situacija je dosta loša, zdravstvo ne pomaže. Prepuštena je samoj sebi.
Situacija u vrtiću isto nije idealna jer se minimalno radi na djetetovom razvoju. Dijete kopira loše obrasce ponašanja u vrtiću te je njegovo ponašanje samo po sebi zbog toga – gore.
U razgovoru s njom shvatila sam da nisu bili na timskoj obradi već neko vrijeme. Kad sam je pitala zašto, rekla je da je izgubila vjeru u sustav i stručnjake i da ne vidi razlog zašto bi išla na obradu koja joj ne može pomoći.
Kaže da zdravstvo ne nudi adekvatne odgovore niti rješenja. I to je jako frustrira.
Zašto je važno da dijete odradi obradu i zašto je važno da roditelj zna zašto dijete ide na obradu svake godine?
Iako se možda čini da obrada nema nikakvog rezultata niti rješenja i da ne nudi adekvatne odgovore to je ipak papir kojim se prati djetetov napredak i razvoj.
Važno je uspoređivati nalaze svake godine da bi vidjeli je li dijete napredovalo ili nazadovalo.
Moguće da se tu radi samo o sitnicama, ali te sitnice su u nekim situacijama bitne.
Važno je educirati roditelje o tome kako i na koji način se postaviti za svoje dijete.
Postaviti se za svoje dijete u raznim skupinama kao što su vrtići ili škola.
Kako predstaviti i poznavati svoje dijete kada dođe na pregled bilo gdje.
Važno je odrađivati godišnja vještačenja. I važno je da roditelj shvati zašto je to važno.
Kada dijete ulazi u bilo kakvu novu terapiju prvo što će vas osoba koja terapiju održava tražiti je zadnji nalaz koji imate. Trudite se da to uvijek bude nalaz ne stariji od godinu dana.
Meni kao osobi koja radi sa djecom taj je nalaz nešto što prvo tražim.
Iz njega ću stvoriti okvirnu sliku o čemu se zapravo radi te ću znati u kojem smjeru s djetetom treba ići i što gledati.
