Jučer sam u terapiju primila djevojčicu od 14god. koja je ležala u Kukuljevićevoj zbog suicidalnih misli i problema s depresijom i anksioznošću.

Naježili ste se?

Kako će te se tek osjećati kad vam kažem da je ona treća u mojoj učioni a ne prva i jedina…

Tri prekrasne mlade djevojke od 14 godina. Svaka ima neki talent koji joj je predodređen prije rođenja i koji nosi sa sobom u džepu.

Nesvjesne što imaju i koliko su pametne i posebne.

Ne.

One su teški perfekcionisti koje krivnja izjeda jer su dobile trojku ili dvojku.

Jer ne izgledaju kao ekipa sa instagrama i tik toka koja je provučena kroz 73 filtera pa su uvjerene da su najružnije na svijetu.

Tužne su jer imaju teškoću u učenju a profesorica iz povijesti i dalje ne daje vizualno prilagođene ispite. Iako na preporuci za rad stručne obrade piše da se izbjegavaju slijepe karte, one i dalje dobivaju slijepu kartu na ispitu i naravno slijedi negativna ocjena.

Kako izgleda kada dijete koje ima teškoće u učenju i anksiozno depresivni poremećaj dobije slijepu kartu, pročitajte u nastavku.

Kad vidi kartu, oduzme se cijela. Anksioznost postane toliko velika da dobije crte lica.

Pa joj se krenu znojiti dlanovi. Sve što je znala, više ne zna.

Onda se krivi, sram ju je pa i unutarnji glas krene napadati tijelo i glavu koji su mu dom.

Onda se dobije negativna ocjena. Nije važna četvorka iz teorije, važna je jedinica. Jer je negativni unutarnji kritičar glasniji od bilo koje pohvale.

Dolazi doma. Ulazi u kupaonu. Sama je i izreže si cijelu ruku. Ne zna objasniti zašto samo zna da se morala kazniti.

Imena neću navoditi ali evo vam profila:

XX, 13godina, teškoće u učenju,  tečno govori engleski jezik i razumije sarkazam.

XX, 14godina, crta olovkom ljude kao da su živi.

XX, 14godina, svira klavir prije nego hoda.

Mislite li i dalje da je biti profesor samo posao?