Tijekom rada u privatnoj praksi rijetko sam nailazila na slučaj da roditelj ne želi prihvatiti prijedlog da se dijete vodi na timsku obradu ili obradu kod logopeda.
Kao profesor specijalne edukacije ne pišem dijagnoze niti nalaze no radim kratku procjenu za sebe kako bih znala na koji način je najbolje raditi s djetetom.
U tom slučaju se zna dogoditi da primijetim veća odstupanja u određenom području učenja te tada dajem prijedlog za obradu.
Nedavno mi se dogodila situacija da roditelji smatraju da je dijete lijeno i da nema nikakav problem iako je dijete u mlađoj dobi pohađalo logopeda.
U školi ima trojke pri svakom pismenom ispitu a usmeni su odličan.
Rukopis je nezgrapan i slova gube formu.
Pozicioniranje slova na papiru je također problem.
Tu se nalazim u nezgodnoj situaciji. Zašto?
Roditelj očekuje dobre rezultate i ocjene u školi no bez individualizacije ispita dijete te rezultate teško postiže u školi.
U učioni s njim radim po individualiziranom pristupu i kod mene sve štima no roditelj ne razumije da je to rad 1 na 1 i da u školi nije ista situacija.
U slučaju ako dam preporuku za timsku obradu a roditelj odbije, otvoreno kažem da je odluka svakako na njima no da će rezultati izostati.
Iskreno i asertivno.
Razmišljam jeli pametno uopće u takvim slučajevima nastaviti rad s djetetom jer kako će ići u više razrede, gradivo će biti sve teže za uhvatiti, rad će biti još naporniji a rezultati sve lošiji.
