Skip to content
Tijekom dugogodišnjeg rada u školstvu, primijetila sam kako neki kolege učitelji i profesori uče djecu kroz priču. Vrlo malo prikazuju konkretne primjere koje bi spojili s teorijom ili ih ne koriste uopće. Iako je priča vrlo dobar način povezivanja gradiva, reći ću vam nekoliko savjeta kako djeca praktičnim primjerima mogu usvojiti brže i više.
Uzet ću primjer učenja geografije u 5. razredu koja je često prvi kamen spoticanja za svu djecu. Hrpa je teških i nepoznatih pojmova kao što su Zemljina revolucija, ravnodnevica, atmosfera, toplinski pojas te mnogi drugi.
Takve stvari s djecom učim uz pomoć vrlo jednostavnih pomagala.
Nacrtamo krug na papiru koji onda izrežemo. Na njemu označimo ekvator te toplinske pojaseve. Prazne prostore bojamo adekvatnim bojama po toplini te upisujemo imena pojaseva. U samo ovoj radnji toplinski pojasevi su već usvojeni.
Nakon toga imitiram okret Zemlje oko svoje osi pa oko Sunca. Tu spominjem pojam Zemljine revolucije. Dijete stane u sredinu učione a ja oko njega hodam sa Zemljom od papira u obliku elipse.
Tako smo usvojili pojam ekliptike te dobili prostorni pojam kako je Zemlja nekad bliže Suncu a nekad dalje. I tako smo usvojili pojmove ravnodnevica i suncostaja.
Rekla bih da je to sat koji se bez problema odrađuje s razredom od 25 djece u vremenu od 40min. Bez posebne aparature ili pipreme.
Praktično je bitno!
