Što je dijagnoza i zašto je važna?
Moj opis posla ne uključuje postavljanje dijagnoze i pisanje nalaza. No, svaka obitelj koja dođe u učionu prođe kroz moju kratku opservaciju kako bih dobila uvid u teškoću zbog koje su došli.
Opservacija se sastoji od niza pitanja koja teku kroz informativni razgovor gdje krećemo od djetetovog rođenja, prvih motoričkih kretnji, prvog gugutanja te smislenih riječi i rečenica. Zatim prelazimo na period vrtića i predškole te na kraju na sam početak školovanja.
Prođemo kroz stvari koje su išle bez problema te kroz stvari koje su zapinjale.
U većini slučajeva mi bude jasno gdje i što šteka no detaljne zaključke mogu dati nakon mjesec dana kontinuiranog rada s djetetom.
Prvi korak koji roditelji moraju napraviti, nakon što smo obavili razgovor je voditi dijete na timsku obradu. Timska obrada zatim donosi dijagnozu te se roditelji s tim nalazom vraćaju k meni.
Svaka teškoća zahtjeva različit način rada. Svaka teškoća u školi ima drugačija prava i potrebe. Svako dijete koju teškoću nosi doživljava tu teškoću na drugačiji način.
Dijagnozom se otvaraju mogućnosti da pomognem djetetu kao i roditeljima. Djetetu putem načina usvajanje i obrade informacija a roditeljima kroz savjetovanja kako raditi s djetetom doma te uvid u informacije kako bi se s djetetom trebalo raditi u školi.
Dijagnoza je početak i kraj svega. Ponekad može biti teška no ona nam spaja sve kockice u jednu smislenu cjelinu po kojoj onda postavljamo ciljeve i ostvarujemo rezultate.
