Nedavno sam čula izraz „helikoper mame“ koji nisam čula nikad prije.
Čula sam ga na zajedničkom ručku na kojem sam ja bila jedina osoba bez djece.
Samo ja i moje vino u 14h u subotu.
Začuđeno sam pitala što to znači pa su se moje prijateljice mame dale u objašnjavanje.
Jedna je rekla super stvar.
„To su ti Anja one mame koje ne daju svojoj djeci da dišu.“
Primjetit ćeš ih u parku kraj djeteta od 8 godina i čut češ konstante uzvike i upozorenja: „nemoj pasti, zaprljat ćeš se! Nemoj ići tamo sama, visoko je i opasno. Dođi ovdje, sjedni. Igraj se ovako ili onako.“
Ukratko, dijete se ne igra slobodnom igrom već mama upravlja apsolutno svakim aspektom te aktivnosti koja bi trebala biti slobodna za dijete kako bi ono samostalno istraživalo.
Slušajući opis, prepoznala sam puuuno žena iz svoje okoline koje reagiraju isto.
Što radite svom djetetu kada mu stalno visite nad glavom:
Ne potičete razvoj njegove samostalnosti
Odajete dojam kao da mu ne vjerujete
Ne potičete razvoj samosvjesnosti i samopouzdanja
Uskraćujete mu motorički napredak
Uskraćujete mu mogućnost samostalnog rješavanja problema
Ako vi ne vjerujete da će se vaše dijete snaći u nepoznatim iznenadnim situacijama, kako će to isto dijete vjerovati samo sebi u situacijama kada vas neće biti pored njega?