Tijekom boravka u školi dijete je napisalo zadaću i sredilo apsolutno sve obaveze tamo pa je doma rijetko kad bila potreba za organizacijom vremena po pitanju učenja ili pisanje zadaća.

Također, kada bi roditelji ujutro odlazili na posao, bili su sigurni da dijete u školi radi ono što treba.

Sada dolazimo do situacije kada je dijete samo doma dio dana i vi niste sigurni hoće li odraditi školske obveze, pogotovo ako je u školi popodne.

Poznavajući sve mame u svojoj okolini kao i roditelje koje mi dolaze zadaća se piše nakon popodnevne smjene navečer kako bi roditelj bio siguran da je dijete odradilo sve i kako ne bi bilo situacije da dijete nešto mora odraditi samo ujutro pa da zaboravi.

Sada ću vam reći zašto je to loše.
Kada dođete sa posla iz škole u večernjim satima, umorni ste i vi i vaše dijete.

Spominjala sam već i važnost zadaće.

Pa evo prijedloga kako možete pomoći organizirati jutro djetetu kada ste vi na poslu, a ono je doma prije škole.

Jedna od preporuka koju dajem roditeljima je pisanje rasporeda na velikom papiru koji ćete zalijepiti na vrata ili na zid. U taj raspored ćete noć prije upisivati obaveze koje dijete ima kroz jutro.

Od pisanje zadaća, sitnih poslova po kući, čak i slobodnog vremena. Možete također upisati i spremanje školske torbe, oblačenje i kretanje u školu. Taj raspored može biti u bojama, može biti pomoću magneta i svakako ga morate raditi u kombinaciji sa svojim djetetom.

Iako će na početku vjerojatno biti teško, dijete će zaboravljati stvari, s vremenom će mu to postati rutina. Zdrava rutina, što je najvažnije!
Možda se ponekad dogodi da zaboravi napisati određenu zadaću i to je u redu.

Veći problem se može javiti ako dijete ne zna napisati zadaću. Svakom roditelju je normalno da onda tu zadaću napiše sa djetetom ili umjesto njega. Osobno mislim da je to krivo.

Ako dijete nešto nije shvatilo u školi i zbog toga ne može samostalno riješiti zadaću red je da dođe u školu i kaže učiteljici kako nešto nije znao riješiti. Tada učiteljica može pomoći i zna kako djeca funkcioniraju s određenim gradivom u tom trenutku.

Ni jedna učiteljica neće dati minus za zadaću ako dijete samostalno digne ruku i kaže da jednostavno nije znao, već će mu pomoći i usput objasniti cijelom razredu gradivu koje možda i nekom drugom djetetu nije sjelo.

The post Kako organizirati dan djetetu u popodnevnoj smjeni? appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Iako se odraslima čini da je djeci taj period lakši, vjerujte mi nije.

Njima se dogadjaju sve te promjene što na tijelu, što u glavi – ne nama.

Često roditelji,dječji bunt ili promjene u ponašanju, shvaćaju osobno te čujem izreku: “Šta on meni radi!”

Ne radi to vama i zapitajte se zašto vas triggeriraju takva ponašanja, točnije kakvu traumu to u vama budi.

Prvo gdje se promjene znaju vidjeti je u odnosu prema školi i učenju.

Ocjene počnu padati, nemotiviranost i nezainteresiranost se počnu javljati na svim poljima osim naravno za sadržaj na mobitelu.

Jeli ispravno u takvim situacijama pustiti dijete na milost i nemilost njegovih promjena i mušica u glavi ili ipak treba biti prisutan roditelj?

Moje je mišljenje da je vrlo bitno ostati dosljedan.

U postavljenim granicama i pravilima pogotovo.

To je doba kad će vas dijete testirati na svim razinama no ono posljedica svog ponašanja nije svjesno.

Nema tu sposobnost gledanja unaprijed.

Vi ste ti koji ste zaduženi za podršku, razgovor i prolazak kroz te promjene s njim na najbolji mogući način za njega.

Nitko ne kaže da je lako, no i taj period će proći kao i sve.

Pa ako dijete više ne želi polaziti pomoć u učenju ili odredenu terapiju možete mu ponuditi svoju pomoć ili da radi sam no zdrave granice bi tu bile: “Možeš sam ako želiš, no ako neću vidjeti da se trudiš, uključiti ćemo pomoć opet.”

Često vidim da roditelji u to doba “dignu ruke” i uglavnom se vrate u program sa većim problemom nego što je bio prije.

The post Što kad dijete odbija učiti u pubertetu? appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Pokušavam upasti u tu žensku energiju koja se spominje kao krucijalna u odnosima.

Kad kažem odnosima ne mislim samo na partnerske odnose već svake odnose koji nas kroz život prate – obiteljske, prijateljske, poslovne, odnos sa samim sobom.

Nedavno su mi u učionu došli blizanci, curica i dečko. Brat i seka.

Brat od početka odbija raditi zajednički pa me zanimalo zašto.

Uspjeli smo jedan sat odraditi svi skupa nakon nagovaranja.

Sve mi je bilo jasno od tog trenutka.

On je puno slabiji od nje u nekim stvarima i toga je svjestan.

Ona je jača u puno stvari i toga je nesvjesna.

Svaki put kad je on trebao nešto odraditi na moj zahtjev ona je nagonski rješavala to umjesto njega ne znajući da pritom on samo još dodatno uvida svoje slabosti.

Ona je samo htjela pomoći.

On je samo htio učiniti nešto bez ičije pomoći.

I tu nam je prikaz jednog disbalansa energija.

E sad, kako to shendlati?

Nju ne smijemo lomiti a njega ne smijemo dodatno obeshrabriti.

Radim s njima tako da sam uvela pravilo čekanja reda. Kada jedan nešto mora odraditi, drugi strpljivo čeka.

Pomoć se pruža samo ako se pomoć traži.

Nakon nekoliko sati dobili smo da seka pomaže kada se od nje pomoć traži i dozvoljava braci da gradi samopouzdanje a od brace smo dobili da osvijesti kako nije loše niti sramotno tražiti pomoć kada mu je potrebna.

Ako mene pitate, jako dobro.

The post Ženska dominacija appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Što to znači?

Preporuke za rad su napisane na nalazu timske obrade koju je dijete prošlo te je tom obradom i dobilo pravo na IOP.

Svaka preporuka za rad koja na nalazu stoji nije nešto što profesor možda mora poštovati već je nešto čega se mora pridržavati da bi dijete ostvarilo maksimalni napredak u određenom području.

Ako profesor smatra da mu nedostaje edukacije da bi preporuke provodio, može se obratiti stručnoj službi škole čija je zadaća educirati svoje kolege o određenoj teškoći.

Profesorima to nije nimalo lak zadatak.
Moraju uložiti vrijeme i napor te organizacijske vještine kako bi sve provodili no to je u opisu posla.

Kao roditelj možete razgovarati sa razrednicom ako smatrate da je prekršeno pravo vašeg djeteta.

Sljedeći korak bi bio razgovor s tim dotičnim profesorom pa zatim sa stručnom službom.
Ponekad profesori ni ne znaju pravo stanje stvari pa razgovor s roditeljem pomaže.

Zadnja opcija je Agencija za odgoj i obrazovanje no to je već krajnja mjera kada se sa školom ne može ostvariti zajednički jezik.

Radi li se o učiteljici koja se ne snalazi sa preporukama, zajednički sastanak sa stručnom službom i učiteljicom je uvijek dobra ideja gdje se može voditi otvorena i sigurna komunikacija.

The post Što kada se profesor/učitelj ne pridržava preporuka za rad? appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Odmah mi se javio grč jer na takav način izbjegavam raditi.

Zašto?

Gradivo od tri mjeseca se treba staviti u tri sata.

Odu vrijeme, trud i novac a rezultati su rijetko zadovoljavajući.

Poslije smo nezadovoljni svi.

Kontinuirani rad je jedini onaj koji donosi rezultate.

Pritom ne mislim samo na ocjenu već na usvojenost gradiva.

Često se zaboravi da se uči radi novih znanja i vještina a ne samo radi ocjena.

The post Zašto nisam pobornik rada po satu po potrebi? appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Ni jednom se nije dogodilo da mi je došao roditelj koji nije bio iscrpljen i na rubu živaca zbog škole.

Svaki roditelj, uglavnom mame, dolaze k meni i gledaju moj program kao zadnju slamku spasa.
Umorne, frustrirane, nemoćne, bez adekvatnih alata i rješenja za problematiku koja ih je snašla.

Najvažnije od svega u kroničnoj deprivaciji sna i vremena za sebe.
Pa kako moja pomoć utječe na mamino slobodno vrijeme?

Kada dijete ostavite meni na 45-60min isprva vam se čini malo i sjedite u autu ispred učione.

Onda polako shvatite da ste u to vrijeme u autu na mobitelu odradili neke stvari koje dugo niste – od plaćanja računa, pregleda rasporeda, pisanja plana obroka za tjedan ili popisa namirnica.

Onda shvatite da ste uspjeli naručiti dijete zubaru i dermatologu a to planirate već nekoliko mjeseci.

Pa shvatite da ste sa suprugom razmjenili par smješnih memova kao i da ste nazvali kumu koju niste vidjeli mjesec dana.

Onda shvatite da vam je to vrijeme dovoljno da skočite u kupovinu u blizini učione i da to ne morate navečer. To vrijeme navečer ste iskoristili za gledanje omiljene serije.

Nakon nekoliko tjedana osjećate olakšanje. Nivo energije se svakim danom podiže i sada već unaprijed znate na što ćete iskoristit vrijeme koje imate kada je dijete kod mene na učenju.

Mjeseci poslije uglavnom završe tako da mama sjeda u obližnji kafić na terasu, pije kavu i samo diše.

S druge strane imate dijete koje je kroz rad sa mnom ušlo u samostalniji mode i ono je zadovoljnije i sretnije. Opuštenije.

Moram priznati, neprocjenjiv je osjećaj vidjeti kako se dinamika mame i djeteta mijenja te da sam ja za to zaslužna.

The post Kako stručna pomoć za dijete može osloboditi vrijeme za mamu appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Čula sam ga na zajedničkom ručku na kojem sam ja bila jedina osoba bez djece.
Samo ja i moje vino u 14h u subotu.

Začuđeno sam pitala što to znači pa su se moje prijateljice mame dale u objašnjavanje.

Jedna je rekla super stvar.

„To su ti Anja one mame koje ne daju svojoj djeci da dišu.“

Primjetit ćeš ih u parku kraj djeteta od 8 godina i čut češ konstante uzvike i upozorenja: „nemoj pasti, zaprljat ćeš se! Nemoj ići tamo sama, visoko je i opasno. Dođi ovdje, sjedni. Igraj se ovako ili onako.“

Ukratko, dijete se ne igra slobodnom igrom već mama upravlja apsolutno svakim aspektom te aktivnosti koja bi trebala biti slobodna za dijete kako bi ono samostalno istraživalo.

Slušajući opis, prepoznala sam puuuno žena iz svoje okoline koje reagiraju isto.

Što radite svom djetetu kada mu stalno visite nad glavom:

 Ne potičete razvoj njegove samostalnosti
 Odajete dojam kao da mu ne vjerujete
 Ne potičete razvoj samosvjesnosti i samopouzdanja
 Uskraćujete mu motorički napredak
 Uskraćujete mu mogućnost samostalnog rješavanja problema

Ako vi ne vjerujete da će se vaše dijete snaći u nepoznatim iznenadnim situacijama, kako će to isto dijete vjerovati samo sebi u situacijama kada vas neće biti pored njega?

The post Helikopter mame appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Dječak od 17 godina je spavao do podne. Video je pokazao mamu u dvije situacije.

U prvoj situaciji  mama je bila užasno ljuta što dječak spava do podne, naglo ga je budila bez razumijevanja i počela ga je kritizirati zašto spava i ništa ne radi.

Dječak u tom trenu nije imao potrebu odmah se ustati, ispričati se i biti produktivan već se osjećao loše kao da ga mama ne razumije.

Sljedeću situaciju koju je prikazao video bila je ta da je mama došla do dječaka i vidjela da i dalje spava te je sama sebi rekla koliko je njeno dijete sigurno umorno i bila zahvalna što se dijete može odmoriti. Obje situacije nam govore jako puno.

Ja sam dijete iz obitelji u kojoj je prva situacija bila puno češća. Tata bi se jako ljutio kada bi spavala do podne. Ulazio bi u sobu agresivno i nije me razumio. A ja sam nakon toga imala potrebu samo nestati.

Nisam voljela sebe jer sam smatrala da sam loša što spavam do 12:00 i što mi treba odmor.

No, danas shvaćam da je to bio samo obrazac koji je on primao u djetinjstvu i nesvjesno ga je ponavljao.

Dakle, druga situacija u videu je prikaz pozitivnog načina djelovanja prema svojoj djeci.

Djeca se u tom slučaju osjećaju shvaćeno, viđeno i vjerujem da je njegova produktivnost toga dana bila puno, puno bolja.

Ista je stvar sa učenjem i sa školom.

Roditelji nekada imaju svoju viziju kako bi dnevne obaveze i učenje djeteta trebale izgledati te mu ne vjeruju da je sposoban sam odrediti stvari koje će raditi tijekom dana. Ne dozvoljavaju mu da ima svoj ritam.

Smatram da se produktivnost na takav način neće povećati, već samo smanjiti.

Ukoliko imate problem sa svojim djetetom u komunikaciji u vezi škole i izvršavanju svakodnevnih obaveza ja vam tu mogu pomoći.

The post Ljutite li se kad vaši tinejdžeri spavaju do podne? appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Iako je naš rad 1 na 1 i uvijek pratim tempo njegovog učenja, njegova bi se anksioznost aktivirala čak i kada bih ja provjeravala njegovo znanje, čisto da vidim kako je i je li određeno gradivo usvojio.

Naravno da je problematika s engleskim jezikom u školi i da su ocjene iz odgovaranja poprilično loše.

Njegova profesorica je dobra za učenike koji su vrlo dobri ili odlični no nema senzibilitet za učenike sa teškoćama u učenju ili anksioznom djecom.

Poprilično je dominantna ličnost i vjerujem da ona njega zapravo straši.
Pa kako sam s njim postigla otpuštanje zida anksioznosti oko sebe pri provjeri znanja?

Kada radimo određene zadatke ubacujem potpitanja o gramatici tijekom samog rješavanja.

Ako negdje zapne, naučila sam ga da me pita. Tada skupa kroz potpitanja dolazimo do odgovora.

Dajem mu dovoljno vremena da razmisli no pazim na to da se ne osjeća kao da ga rešetam ili kao da je na ispitivanju.

Kako znam da takav način funkcionira?
Pa upravo zato što kada razgovaramo o određenom problemu, on ima „aha“ moment.

I to je moment gdje se dogodi ono što u praksi volimo reći da je gradivo „sjelo“.

Atmosfera je opuštena i dječak se kod mene osjeća sigurno što je važno kako ga strah ne bi blokirao.

The post Učenje s anksioznom djecom – primjer iz prakse appeared first on Aula - pomoć u učenju.

Smiješno je to da sam u tu osnovnu školu i sama išla kao dijete. Većina mojih profesora su mi tada postale kolege.

Igrom slučaja počela sam privatno raditi s djecom te sam na kraju otvorila vlastitu učionu, završila fakultet i odradila testiranje engleskog jezika kako bi dobila službenu diplomu.

Otkako sam otišla iz škole, puno djece s područja škole i dalje dolazi k meni u program.

Količina negativnih komentara koja dolazi s roditeljima u moju učionu ,a proizlazi od tih istih kolega, me zapanjuje.

Doslovno imam slučajeve gdje profesori šikaniraju dijete te roditeljima govore da dijete NE IDE k meni u program jer napretka NEMA.

Oslovljavaju me imenom i prezimenom.

Konkretno imam slučaj dječaka koji ima individualizaciju i određene profesorice u 4 godine nisu dale NITI JEDAN vizualno prilagođen ispit a kamoli da su si dale više truda po pitanju djeteta čije je PRAVO imati individualizirani postupak i čijih se naputaka svaki profesor MORA držati a ne određivati svojom VOLJOM hoće li nešto primjeniti ili ne, ali govore roditeljima da dijete NE NAPREDUJE jer ide kod Anje u program.

Pitate li me za razlog zašto se tako ponašaju, ja ga ne mogu naći.

Možda misle da nisam dovoljno kompetentna učiti s djecom hrvatski ili povijest jer nemam profesorsku diplomu tog smjera?

Onda bih rekla da nisu dovoljno upoznati s mojoj strukom.

Ne smatram da znam više od njih u tom području već da prenosim znanje djeci s teškoćama u učenju i da sam za TO educirana.

Osjećaju li se ugroženo?

Frapirana sam akademskim građanima, u toj životnoj dobi, s toliko iskustva i temama kojima se bave.

Ako je prva rečenica na informacijama roditelju da dijete ne treba ići Anji a ne ideja o tome kako bi dijete bolje usvojilo gradivo, mislim da je svijest tih osoba ovdje jasna i da su daljnji komentari suvišni.

The post Kad je profesoru ego glasniji od savjesti appeared first on Aula - pomoć u učenju.